Postovani, prije 3mj sam prekinula 3,5 vezu s deckom, ja 25, on 28g. Razlog prekida, on se u zadnjih godinu dana neckao i razmisljao o prekidu, jer nije vise bio siguran u nas i njegovu ljubav prema meni,al je kao vjerovao i imao nadu da ce se nest promijeniti, iako s druge strane prema meni je bio izuzetno pazljiv i uvjeravao me da je sve u redu..,veza nam je djelovala ko da smo se napokon "kliknuli" dokraja, cak smo pricali o buducim planovima, kuci, zajednickom zivotu. Iza prekida nasli smo se na kavi jos par puta, gdje je on sam priznao da nezna sta zeli, da se uzasno promijenio, da ga je novac i pozicija na poslu promijenila, ali da on sad zeli biti sam, ne zeli u nikakve veze, zeli dokuciti sta on zeli od zivota. Sve me to jako povrijedilo jer sam ga smatrala onim "pravim"...,a tim vise sto u tih godina dana nikad nije porazgovarao samnom o tome, vec je sebicno sam rjesavao i promisljao o svemu tome. Bilo mi je tesko, al krenula sam dalje, jer cekali su me ispiti na faksu i mnostvno nerjesivih stvari.. Sad kako vrijeme odmice, ja se polako slamam... Jasno mi je da je kraj i nicemu se ne nadam, al jednostavno u mene se zavuklo beskrajno nezadovoljstvo, cangrizavost i jedna velika ogorcenost.. Iznevjerio me covjek za kojeg sam mislila da ga poznajem, vjerovala sam u njega i smatrala, da sto god da bude, postupit ce iskreno, posteno i casno... Vise ni ne razmisljam toliko o njemu, okupirala sam se s raznim stvarima od faksa, do tecajeva, aerobika, druzenja..međutim sve to ima kratkotrajan pozitivan utjecaj na mene, cak me ni stvari koje izuzetno volim vise ne vesele, ona neka gorcina u meni i dalje ostaje...Znam da vrijeme lijeci sve rane, no bojim se te kolicine gorcine i nezadovoljstva u sebi i cijele te negativne energije koja se samo povecava.., tim vise sto mi se zivot okrenuo u jednoj sekundi.., a ja sad kao da stojim na mjestu i neznam posloziti nove kockice. Ono najgore jest, da izvana imam fasadu-kako sam dobro, a zapravo u sebi beskrajno sam tuzna, nesretna i ogorcena..