Poštovani, imam 46 godina, dvoje djece 17 i 18 godina i supruga koji me prevario 2000. g.a ja nezaposlena. Naravno, ni je mi sam to rekao nego sam ja sama saznala na razne načine. Sada je 2008. a mi jos to nismo riješili jer on ne želi o tome razgovarati, kao niti o bilo čemu drugom. Kada je raspoložen izgovori jednu ili dvije rečenice, okrene se i ode gledati TV ili pak sjedne za kompjuter, čak dva, jer uvijek ima i kod kuće nešto za raditi. Ja više nemogu. Želim otići jer kćeri više nisu male. Ali pitam se kako? Moje psihičko stanje je neopisivo. Legnem s tim mislima, budim se usred noći s tim mislima, ujutro iste misli u glavi, tokom dana iste misli. Previše bi bilo za svakoga i to već 7 godina. Pitam se kako da sam uopće još živa. Smirujem se tabletama, ali to me samo još više otupljuje. Živim s čovjekom kojeg više uopće ne poznajem a ni sebe.Tko mi može pomoći? Hvala.