Poštovane žene, registrirala sam se na portal kako bih mogla čuti vaša mišljenja o svojoj ljubavnoj situaciji. Ne mogu reći da se radi o problemu, već više o neizvjesnoj budućnosti.
Imam 44 godine i 7 godina sam u vezi sa čovjekom starijim od sebe 12 godina. Niti jedno od nas nije bilo u braku, u vezu smo ušli bez ikakvih repova iz prošlosti,
Živimo u susjednim gradovima koji su udaljeni oko 30 km. Ja živim u roditeljskoj kući u gradu u kojem i radim. On, također, živi u gradu u kojem radi. Do prije 3 godine je živio s mamom i bratom, u međuvremenu je kupio stan istome gradu i živi u njemu. Ovo da živi u tom stanu je uvijetno, jer tamo samo prespava ako nije kod mene, hrani se kod mame ili zajedno kod mene, odnosno kod moje mame s kojom živim.
Osobno mi odgovara ovakva veza, često smo zajedno, svaki vikend provodim kod njega, nekada smo i kod mene, preko tjedna on dođe do mene i tu prespava. Dobro se slažemo, zajedničko vrijeme provodimo s prijateljima na kavama, idemo na ručkove, večere, poneko putovanje.
Međutim, on je nekoliko puta već počeo razgovor o mogućem preseljenju u njegov stan što meni ne odgovara. To znači da bi morala putovati svaki dan oko sat vremena u oba smjera, ako bi ja vozila. Imam obiteljski auto na raspolaganju vozačku ali ne vozim, niti želim voziti. Kada idem kod partnera, najčešće on dolazi po mene i vraća me natrag, ponekad idem budom. Ako bi putovala autobusomna posao, tada bi to bilo više od sat i pol putovanja dnevno, a ja od svoje kuće imam 10 minuta šetnje do posla. On ne želi doći živjeti kod mene jer ima svoj stan, a kod mene su u kući mama, brat sa suprugom i djetetom (oni su u zasebnom stanu). Ja ne mogu zamisliti živjeti u stanu, bez vrta, niti sam spremna obavljati svakodnevne kućanske poslove, kuhanje, spremanje, čišćenje (kod kuće ćistim i spremam, ali sama određujem kada i koliko, što se tiče kuhanja, jedem kod mame).
Za sada on ne forsira to preseljenje, više spominje kao mogućnost, ali i dalje prihvaća način viđanja kao i do sada. Međutim, i neki zajednički prijatelji se već čude što ne krenemo sa zajedničkim životom, a meni se ne da objašnjavati zašto živimo ovako.
Ne znam ni sama koje je moje pitanje, možda mi treba vaše mišljenje da li naša veza na ovaj način ima budućnost.