Poštovane, želim podijeliti nešto sa Vama. U proteklih nekoliko godina, točnije 4 god. živim u tuzi i jadu. Ljubav je za mene najveći mogući osjećaj koji može osjećati ljudsko biće. Je li , uistinu, ona tvrdnja -prva ljubav ostaje zauvijek u nama- točna? neznam koju da riječ upotrijebim... Prekinula sam sa Nevenom 2004. god. I cijelo se ovo vrijeme osjećam nekako tužno.. Želim samo živjeti mirno i barem malo manje tužno. Pokušavam živjeti ispunjeno, radovati se svakodnevnim zbivanjima. Imala sam 2-3 kratkotrajne veze, i zaista sam iskreno pokušavala dati cijelu sebe ..no uvijek bi, na kraju bila nesretna, i u tom sam trenutku poželjela biti pored njega. Sretna sam što postoji, i iako nismo zajedno želim mu svako dobro jer me uvijek poštovao i cijenio me takvu kakva jesam. Sa svim manama i vrlinama. Vrlo sam osjećajno biće, i puno vremena provodim razmišljajući... Je li to što osjećam ljubav ? Ako nije zašto ne prolazi? Puno hvala na slušanju...