Poštovane,
u dugoj sam vezi i čekamo prinovu kojoj se jako veselimo. Oboje do sada nismo iskazivali preveliku želju da vezu okrunimo brakom. Smatramo da se ništa ne bi promijenilo. Ja sam uvijek malo više isticala da ne želim brak, a partner je to sa vremenom također prihvatio. Nije da imam nešto konkretno protiv, već jednostavno nemam želju. No, od kada sam saznala da sam trudna pritisak roditelja,familije, okoline je prestrašan. Kao da nas tjeraju na taj brak. Osuđuju nas, pogotovo mene.
Ne zanimaju me komentari okoline, rodbine ali komentari izgovoreni od strane roditelja me baš pogađaju iako se trudim ne ostaviti takav dojam. Ne ulazim u raspravu jer znam da to ne vodi nikuda, ali kad ostanem sama osjećam se loše. Kao da sam ih razočarala kako i sami stalno govore. Znam da bi bilo najlakše da se vjenčamo, ali ako nismo do sada... Zar nije dijete važnije i više od svega!? Zanima me ima li među vama nevjenčanih roditelja i na koji način ste se borili sa predrasudama, te jeste li imali bilo kakvih problema sa prijavom dijeteta, krštenjem, školom...? Hvala unaprijed