Poštovane,

Željela bih vaša mišljenja na moju situaciju. U vezi sam skoro dvije godine. Imam 28 godina. Visokoobrazovana, sretno zaposlena i radim posao koji volim, no nisam potpuno ispunjena. Volim svog decka, no u zadnje vrijeme imam osjecaj kao da nista ne ide kako bi trebalo. Pocinjem se zadrzavati na stvarima koje nikad prije nisam ni primjecivala, a sada me opterecuju. Dobio je posao u gradu u kojem i ja radim. Nismo se odlucili jos uvijek na zajednicki zivot i to mi dogovara, zelim da to ide polako i mislim da ako je sve u redu lako je uciniti taj korak pa i tu vezu okruniti brakom sto je meni vrlo bitno. On dosta vremena provodi sa svojim drustvom, i nemam nista protiv toga no nekako osjecam da sam ja zanemarena. Pice sa prijateljima ne traje sat vremena nego se vrlo cesto prolongira na 3-4 h pa onda u tom slucaju popiju i nekoliko piva. Ne aludiram da se radi o alkoholizmu ili losem drustvu, nego da mi te stvari smetaju. I cesto ne to izbaci iz takta te mu ne mogu lijepo objasniti, i on to shvaca kao napad na njega, te dolazi do zustrih svađa kakve prije nismo vodili. Povrijedi me kad mi kaze da sam netolerantna jer cinim dosta toga za njega a ne vidim zahvalnost, ni za rucak, veceru, opranu i opeglanu robu. I kada mu to spomenrm onda on kaze da ne cinim to ako cu mu to isto nabijati na nos. Ne zelim mu to spocitavati vec ukazati na to da radim neke stvari za njega koje on ne primjecuje i smatra ih za pod normalno.
Ne znam kako postupati da izbjegavamo svađe i da stvari sjednu na svoje mjesto. Cak sam razmisljala da "pauziramo" na neko vrijeme, jer mislim da bi se mozda tako neke stvari iskristalizirale. Napominjem opet da mi je iskreno stalo do njega, no ovakav odnos nije ono sto zelim.

Lijep pozdrav