ovako...recimo da sam u vezi s jednim dečkom koji je prezaposlen, preumišljen i prezgodan. ne znam koliko se to uopće može nazvat vezom jer se ne viđamo baš tako često...ono...jednom u dva tjedna...upoznali s mo se prije 6mj i to se stalno nekako zavlači...nikud nikamo...prekinula sam već dva puta iako sam luda za njim jer mi jednostavno nije ostavljao druge opcije, i svaki put kad ja njega bar donekle prebolim i počnem se viđati s drugima on mi se javi s izljevima ljubavi. čini mi se da naš odnos nije ravnopravan jer se uglavnom sve prenosi na mene...kad ja nešto želim onda je on zaposlen, a kad njemu nešto treba ja moram premještat planine...osim toga, nekako se samo ne možemo povezati jer preslabo komuniciramo...i imam 1000 razloga da se dalje ne petljam s njim, ali si jednostavno ne mogu pomoći...kad smo zajedno uvijek je sve savršeno i osjećam se ko da sam na vrhu svijeta...razumijem ja njega da stvarno puno radi (jer radi), ali zašto ja njegovu pažnju dobivam na kapaljku? nisam tip cure koja je u životu imala 1 dečka i koja je lako zaljubljiva, nikad mi nije bio problem dobiti mušku pozornost bilo gdje, ali kad se o vezi radi...stvari nekako ne sjedaju na mjesto...na kraju...moje pitanje je...koliko teško to mora biti? trebam li se i dalje truditi i nadati, biti skulirana, pametna i srpljiva ili da jednostavno produžim dalje?