Ovako...ne znam više na koji način objasniti nešto svom suprugu jer sam pokušala lijepo ali on i dalje radi po svom. U braku smo 16 godina. On radi u državnoj firmi a ja kod privatnika. Kako je njegov posao dosta dinamičan i kreće se i izvan firme, tako ponekad ne zna gdje da ode za vrijeme pauze pa je konstantno počeo dolaziti kdo mene na posao. Ponaša se kao da sam ja na tržnici a ne na svom radnom mjestu. Ne mogu reći da imam previše posla ali to nije razlog da on svoje vrijeme krati kod mene. Čim dođe želi da mu skuham kavu i to smatra potpuno normalnim. Kako i dolazi po mene na posao kad trebam ići kući tako ga je moja šefica počela sve češće susretati na mom poslu. Iako je on prilično društven uvijek razveze s njom neku priču. Nikad mi nije ništa prigovorila zbog njega što ne mora značiti da joj to paše (nikad ne možeš znati šta netko misli). Ja na njegov posao ne dolazim, ali se on oduvijek osjećao slobodnim obilaziti me i kada sam radila kod drugih privatnika. Užasno me to počelo smetati i rekla sam mu da to ipak nije u redu, da imamo dovoljno vremena za sebe kod kuće i da je to njegovo dolaženje nepotrebno i da ne želim izgubiti posao zbog nekog banalnog razloga. On se na to uopće ne obazire nego mi odgovara da nisam normalna, da šta nekog briga što on dolazi (šefica kad naiđe može se pitati jelii on tu pet minuta ili sat vremena), da šta se sekiram jer sve je to po njemu posve normalno kad ona zna da mi je on suprug. Ali meni nije normalno. A vama? Postajem sve ljuća, sve nervoznija jer ignorira moje riječi i dalje se ponaša tako kako se ponaša. Šta da radim? Stvaram li nepotrebno paniku? Imate li vi takvih problema sa svojim muževima?