.Ovako:imam 18 godina i zaljubljena sam u jednog decka koji je nazalost druge vjere.u pocetku je to bilo samo prijateljstvo,a kasnije su nasi osjecaji prerasli u nesto vise...nikada ne bih promjenila svoju vjeru kao ni on,ali unatoc tomu mogli smo biti barem jos malo u vezi...smatram da je puno veci grijeh mrznja izmedu nasih predaka,nego nasa nevina ljubav.dakle,bili smo u vezi,tajnoj vezi.mi smo znali sto osjecamo,mi i nitko drugi,krili smo.s vremenom je nekako za nas saznao njegov otac,koji nam je branio vezu.i pravili smo se da nas je uspio razdvojiti,a zapravo smo i dalje bili skupa,i jos snazniju ljubav,jos jace krili...ali bilo je sve teze i teze,mnogo zapreka:roditelji,vjera,drustvo...nismo mogli vise i raskinuli smo,on je mene ostavio...sada je on u vezi s nekom djevojkom svoje vjere,ja asam i dalje sama...ja ga jos volim,a za njega nisam sigurna...mozda me prebolio,a mozda je u vezi s drugom samo zbog oca...ne znam sto da radim???vrijedi li se boriti?vidam ga svaki dan,redovito me pogleda...pozdravi...Sto vi mislite?