Ovako, drage moje! U vezi sam skoro 2 god. S njim je sve super, ono, slažemo se....uvijek postoji ALI: nekad ne mogu jednostavno s njim razgovarati. nekad ga pitam nešto; i sve što dobijem od njega je,daj ne budi dosadna. ili mi govori da smo o tome već razgovarali, da šta sam glupa, šta ne mogu zapamtit da samo znam solit pamet ili da prestanem inače će jako ružno završit (prekid), da smo znam tako solit pamet, da nikad nisam sretna...nekad s njim jednostavno ne mogu razgovarati, jer me razljuti. rezultat toga: sve manje pričam s njim. jednostavno ono vrijeme što provedemo skupa kod nejga (popodneva i/ili navečer) imamo odnose i nakon toga spavamo. rijetko kad neka šetnjica ili neka aktivnost druga. njemu se neda, ja bi radod otišla. osječam kao da venem svakim danom sve više i više. čak u zadnje vrijeme niti ne idemo vani subotom. jadno.... može li se to kako ispraviti? neki savjeti za komunikaciju?

Hvala Vam!