On i ja radimo, ne živimo skupa, a on nikad nema dovoljno novaca, jer najveći dio plaće ode mu na kredit, a ostatak nekako rastegne tijekom mjeseca. Ja sam nekako šparnija i htjela bih da nekad odemo negdje iz grada, barem na jedan dan, ali on nama doma napravi romantičnu atmosferu, jer mora jako štedjeti između dvije plaće. Meni je i doma lijepo s njim, ali ponekad osjećam grižnju savjesti što nam ja nekad ne platim nekakav put ili hotel, no onda opet pomislim da bih se mogla osjećati iskorišteno i nisam sigurna da je to dobar smjer za odnos. Razgovarali smo o tome i između redaka sam pročitala da on misli da sam cicija i da mu nabijam novce na nos, no ne forsira me na ništa. Bih li ja nekad trebala finacirati oboje (nisam ni ja bogata, samo sam šparnija)?