OK. upravo sam shvatila da sam i glupa i naivna osoba. uz sve obaveze, uspjela sam i dalje ostat super cura za svog dečka (imam pravo reć super jer sam i tolerantna i pažljiva i puna razumijevanja za njega i trudim se oko njega). ali sad je prešlo svaku mjeru. shvatila sam da sam se previše vezala - ne bi bio toliki problem da se on postavi drukčije prema tome - da to više poštuje. napravila sam veliku grešku i svjesna sam toga; podredila sam mu se previše. kad kažem previše mislim na to da mi je postao prevažan u životu. inače, imam hobije, imam aktivnosti, imam svoje vrijeme, studij, posao. da ne bi pomislili da je to zbog toga što nemam svoj život. nevjerojatno je kako činiš sve, ugodiš, sve razumiješ, brineš se. a osoba samo prošeće pored toga. inače, imamo skladnu vezu, lijepu, bez nekih velikih problema (ok je imat male trzavice). evo primjer; čekam cijelu večer da se čujemo (jer se nismo vidjeli par dana zbog obaveza, a i u drugom sam gradu trenutno), i došlo je do odgađanja ''amo u 9, amo u 10, pa u 10ipo, na kraju u 11'' da bi on sad rekao da nemože uopće jer je našao neke spise koje treba proučit... razumijem. ali, petak navečer, 11 sati. neću dovodit nikakve sumnje jer zaista nemam razloga za nekakve gluposti. možda pretjerujem, preuveličavam. ali boli. jednostavno, kako da smanjim tu ''opsjednutost'' - mada to nije opsjednutnost. ne znam više, ali poludim kad se ovo dogodi, jer znam da bi ja u toj situaciji bila barem malo obzirnija. kako da odvežen bar jedan konop od hrpe njih koja me veže za njega?