Anonimni korisnik

Ni sama ne znam kako sam se našla u situaciji u kojoj se tre...

Ni sama ne znam kako sam se našla u situaciji u kojoj se trenutno nalazim. Moja priča je klasična-već ste ju bezbroj puta čuli....mlada,lijepa,obrazovana,pametna,vedra ,vesela....ne znam kad je počelo razdoblje pakla u kojem živim....3 godine braka, dvogodišnji sin...i muž zlostavljač. Voljeli smo se,zaista....Nitko za to ne zna. Tako dobro glumim....Živimo u prizemlju,njegovi na katu...oni znaju velik dio,ali mene smatraju krivom...jer žena treba šutjeti,treba se pokoriti, treba trpiti...za svaki si je udarac sama kriva.Imam roditelje koji su dobrostojeći,ali su jako,jako bolesni,da znaju što proživljavam vjerujem da bi umrli,zaista...Mogla bih kod njih otići,ali bojim se...Naime,ja ne radim...visoko sam obrazovana,ali ne radim...On radi,poznat je u našem gradu, velika faca...uspješan....s vezama...čak je jedno vrijeme i radio na sudu pa se bojim....Zbog sina ga još trpim...bojim se da ću izgubiti skrbništvo...Imam poznanika koji je nad kćerkicom dobio skrbništvo jer on radi,a žena ne...Ja sam doma...kuham,perem,peglam,brinem o sinu...ali to naravno nije dovoljno...Ne daj Bože da me zatekne pred tv-om ili kako sjedim...odmah počinju uvrede,vrijeđanja,beskorisna sam,trošim njegov novac,ljenčarim..Govori mi da sam njegova sluga is sluškinja ....Kad ga čujem da ide ustajem i pravim se da nešto radim...drhtim kad čujem da dolazi....Gušio me,udarao, psovao mi...Često pred sinom,ali ja se smijem,glumim da se šalimo...ne znam pali li to...Ima sef kojem ne znam šifru i u njega sakriva moje stvari-mobitel,ključeve itd...Nije uvijek tako,ali većinom...Danas je počeo divljati i bacati stvari,a ja sam sa sinom pobjegla na ulicu...vratili smo se unutra kad je otišao...Razbio je lampu u spavaćoj sobi...ja sam pokupila staklo,i kad smo sin i ja legli da ga uspavam on je počeo vrištiti...na krevetu je ostao komad stakla i sin je razrezao usnicu...Kasnije sam mu pokazala krv na krevetu,na majici, i ručniku...a on meni da sam to ja kriva i da ja to činim našem sinu...Nemojte me pitati jel nisam to prije mogla primjetiti...NE,NISAM...imali smo divnu vezu,voljeli smo se...Evo,ako je netko od vas pravnik,recite mi, ako ga ostavim hoće mu sud dati dijete? Hoće li uzeti u obzir da moji roditelji rade,jer kod njih bi otišli ili će mene gledati kao nezaposlenu majku...za zlostavljanje nemam dokaza,vodim dnevnik u kojem sve bilježim no hoće li imati kakvu važnost....?

Hej, slobodno nam se obrati

Imaš pitanje vezano uz ljubav, bolne mjesečnice, što da dalje napraviš u životu, poslu?
Postavi Pitanje