Ni sama ne znam kako bih definirala svoj problem i ukratko rekla što me muči. Glede braka, moram prije svega spomenuti činjenicu da me je suprug varao, i to više puta tokom 13 godina braka. Opraštala sam svaki put, ne samo zbog djece več i zbog toga što sam vjerovala da će biti bolje ako mu dam šansu. I bolje je, ako se osvrnem na prve godine braka...Svaki put je tvrdio da mu ta druga ne znači ništa, da je to bila samo zabava i zafrkancija, te smo na njegovu inicijativu odlučili spasiti brak. Sad je sve naizgled u redu, ne vara me više, ali imam osjećaj da nikad više neću biti sretna i bezbrižna. Iz dana u dan muči me neka neobjašnjiva tjeskoba, vrtim se u krug, ni za najmanji problem ne uspjevam naći rješenje. Možda bi mi bilo lakše kad bi on bio uz mene, ali on puno radi te se vrlo malo viđamo. Inače je dobar i pažljiv prema meni, ali ja se osjećam tako prazno i besmisleno, zbog svega što se zbilo izgubila sam samopouzdanje...Još uvijek razmišljam o razvodu, ali mislim da nisam dovoljno snažna za to. Imate li kakav savjet za mene, kako da se trgnem, da ostavim prošlost tamo gdje joj je mjesto i napokon počnem uživati u svakom novom danu?