nezadovoljna sam sa svojim zivotom jako i ne znam kako se postavit prema tomee i samo se dublje i dublje zakopavam i zatvaram u sebe. prica ide ovako... sa 15 godina zaljubila sam se us vog sadasnjeg muza i bili smo cura i decko punih 7 godina,nakon toga smo se odlucili za brak.on je stariji od mene samo 2 godine i nije si poslozio kockice u glavi.zivjeli smo skupa 2 godine i vec tad sam odma trebala spakirat svoje stvari i otic daleko,al eto,stalno sam gutala i prelazila preko istih stvari.stalno sma iznova prastala njegove provode sa drustvom,trosenje novaca i to sto sam svako malo lijezala u krevet sama sva u suzama.stalno sam si ponavljala u glavi promjenit ce se,bit ce sve drugacije,bit cu sretna,ali nije se trudio napraviti nista da me ucini sretnom i tako je prosla godina i kad sam skupila snage da pokupim svoje stvari i odem,eto desilo se da sam zatrudnjela.plakala sam ko kisna godina,otisla do ljekarne i kupila 7 testova za trudnocu i napravila ih sve i svi su bili pozitivni,nisam prestajala plakat,sto od srece,a sto od tuge.docekala sam ga tu vecer sa svih 7 testova i stavila ispred njega,bio je presretan,a ja nisam znala sta cu,rekla sam da zelim otic,molio me,preklinjao me da ostanem i ja ko i svaki put ostala.obecao je da ce se promjenit,a ja sam samo u glavi pomislila ako nece sad nece nikada,pa Boze dijete je na putu.dijete nije krivo za nista i tako su prolazili mjeseci,a on je nastavljao sa svojim ponasanjem,dolazio je i dalje kasno kuci,isao po kafanama,provodio se,a ja sam i dalje sama sjedila u kuci i plakala svaku vecer gladila se po trbuhu i molila svoju curicu da se ne ljuti na mene sto sam toliko nesretna i obecavala joj da ce sve biti drugacije. onda je doso 7. mjesec trudnoce i stvari su se pocele mjenjat,nasao je normalan posao,poceo dolazit kuci poslje posla,poceo se brinut za mene,trudit se,al to nije bilo to,ja se nisam i dalje osjecala sretno.bila sam sve nesretnija i nesretnija.bio je samnom na porodu i kad se moja princeza rodila poceo je plakat od srece,govorio mi da je ponosan na mene stos am to sve podnjela,da je sretan sto me ima,mislim da je to bio presudan trenutak i da je shvatio sve.kad smo dosli kuci sve je stvarno bilo drugacije medu nama,nju nosi ko kap vode na dlanu,al meni to nije dovoljno vise,kod nas vise nema kapi koja je prelila casu,u nasem slucaju se voda iz te case odavno pocela izljevat. nesretna sam jako.od rodenja moje princeze proslo je 4 mjeseca i ja se i dalje tako osjecam.jedina moja sreca i sva moja radost je ona,kad me pogleda,kad mi se nasmije,ona je moj zivot i ne postoji nitko drugi.prije par tjedana ponovo sam ga posjela i rekla mu da se zelim rastat.nije mogao vjerovat,pitao me zasto i sve sam mu objasnila,rekla da nisam sretna i da kolko got se trudi i kolko got ce se trudit da meni to vise nije dovoljno,da nije bio uz mene onda kad mi je trebao i da mi sad vise ne treba.reko mi je samo ti ako zelis otic,otidi,al dijete ti ne dam.na to nisam pristala,jer nikad ju ne bi ostavila.poslije tog razgovora i svade zamolila sam ga da spava u boravku,jer od sad zelim spavat sa svojom princezom u krevetu,nije se bunio,otisao si je po posteljinu i od tad ne spava s nama u sobi.sinoc nisam bila jos zaspala i cula sam da se vrata sobe otvaraju,al nisam zeljela otvorit oci.osjetila sam kako me pogladio po kosi i poljubio,sjeo je pokraj kreveta i plakao.iskreno,zao mi je sto je sve tako kako je i znam da se promjenio i da je to drugi covjek,covjek koji zivi za svoju obitelj,al sve ove nesretne godine prije su me dotukle,ne mogu i ne zelim vise zivjet s tim covjekom i zelim otici sa svojim djetetom,jer sumnjam da cemo ikada vise biti sretni.previse puta me povrijedio i ponizio da bi mu se opet predala cijela i pokusala bit sretna s njim.jednostavno to vise ne zelim.volim ga,jako ga volim,al voljela bi biti sretna,makar sama sa svojom curkom.sada sam svjesna da sAm onda kad sam saznala da sam trudna trebala pokupit svoje stvari i otic,iznjet trudnocu do kraja sama i pokusat biti sretna. zanima me vase misljenje i zanima me da li ima koja odvjetnica da mi napise moja prava jer ne zelim otic bez svog dijeteta.