Nedavno me dečko prevario. Međutim, nije to bilo duže varanje, bilo je to ljubljene u vremenu od možda jedne minute. Naime, nakon izlaska on i bivsa cura njegovog frenda su pricali, bio ju je otpratio jer su se taman bili zapricali o tom njegovom frendu koji je nju ostavio. Nakon duzeg razgovora, tocnije 4 sata razgovora o svacemu, najvise o tom frendu i njegovom ponasanju prema njoj, moj decko je odlucio otici, ona je hodala ispred njega na izlasku iz hodnika, te se okrenula i naglo ga poljubila. Ljubili su se mozda minutu. Nakon cega se on maknuo i rekao joj da ima curu i da se ovo nije trebalo dogoditi. Decko mi je to sve u detalje ispricao kako je bilo i priznao da me prevario, i da je bio pod utjecajem alkohola ali da mu to nije isprika. Da ne zna zasto se odmah nije odmaknuo od nje, da nema razloga zasto je uopce nastavio ju ljubiti nakon sto ga je ona poljubila. Plakao je, rekao da se kaje, i da se nije to dogodilo zato sto nam je lose u vezi, nego jednostavno da se dogodilo i da mu je grozno zbog toga i da se mrzi zbog toga...da nije planirao, niti je svjesno isao ju otpratiti znajuci sta ce se dogoditi. Rekao mi je da se vise nikad nece ponoviti, i njoj je poslao poruku na fejsu da se takvo sto vise nece ponoviti i prekinuo sve kontakte s njom. Zanima me, mislite li da je to prevara u punom smislu te rijeci? Ljuta sam, povrijedena, cak i nakon 2 mjeseca kako se to dogodilo. Zajedno smo jos uvijek, i odlucila sam mu oprostiti, ali ta zenska mi nikako ne izlazi iz glave, bas zato sto ju znam i mislim da je to sve planirano iz osvete prema meni. (prije par godina bila sam s njezinim deckom ne znajuci da ju vara sa mnom). Je li moj decko bio trofej kojeg je dobila? Koliko nemoralan moras biti da takvo sto svjesno planiras?