ne znam sta da radim i kome da se obratim..moj problem je poceo prije par mjeseci,zivim s deckom vec duze vrijeme,slazemo se,tj. slagali smo se,naravno bilo je svada i svadica,al sve prolazno i rjesivo...prije 3mjeseca saznala sam da sam trudna,sreca velika i moja i njegova,to smo htjeli,ali ocito nikada nismo rjesili i popricali o nekim stvarima vezanim uz dijete...naime,razlicitih smo vjera i sada tu dolazi do velikog problema,ja zelim sredinu,pristajem na kompromis,pa Boze moj,ni prvi ni zadnji koji se vole,a drugih su vjera...on nezeli pristat na kompromis vec zeli da sve bude po njegovom,da djete bude njegove vjere,da se zove onako kako on zeli...ne pristajem na to i stalno sam tuzna i toliko sam razocarana...neki dan sam mu otvoreno rekla da necu pristat na takve stvari i da ce se beba zvat onako kako se svida i meni i njemu,a ne onako kako on zeli,pa Boze,dijete je zajednicko,trebali bi se veselit,smisljat lijepa imena za nasu curicu ili deckica,trebali bi uzivat u ovim divnim trenutcima...po meni postoji neka sredina koja ce odgovarat i njemu i meni,ali on ne pristaje na to sto je najgore to nije jedini problem,on zeli svadbu,veliku svadbu,ne pristajm ni na to,jer on je ostao sad nedavno bez posla i ne znam kako bi to financijski podnjeli,a i trenutno imamo ( po meni) bitnije stvari,treba sve polako opremit za bebu,treba ovo,treba ono,sto stvari,ne zelim dizat kredit zbog svadbe,rade cu dignut kredit i svojoj bebi kupit postena kolica i kinderbet i sve sto treba,znate sta zelim reci? tuzna sam i ocajna,stalno dolazi do nesuglasica i stalno se prepiremo...puno razmisljam o tome da odem kod svojih,tesko podnosim ovaj stres i znam da se nesmijem rastuzivat i zivcirat,ali ne mogu si pomoc... da li je koja bila u slicnoj situaciji i da li postoji izlaz nekakav,jer ja ga ne vidim i dizem polako ruke od svega...hvala.