Ne vjerujem svom suprugu. Znam da cete pisati nesto u stilu"ako godinu nisi nista poduzimala sto bi i sada" no riskirat cu. Prije godinu i nesto jace kad sam se vratila doma suprugu je stigla poruka: eej pa gdje si ti, ja cijeli dan mislim na tebe pa evo da se javim. pusa" Ne bi to bilo toliko grozno da djevojka nije memorisana pod muskim imenom. Rekao mi je da je to prodavacica iz trgovine u nasoj zgradi(poznajem ju i ja), da su bili prilicno dobri pa sad kako je presla raditi u drugo mjesto javila mu se, no eto kao nista nije bilo izmedju njih. Nismo pricali par dana pa se sve vratilo na staro ("divan mladi bracni par". Nakon samo par mjeseci, ponovo je mob bio kod mene i poziv "marko", javila sam se (takav nam je brak, javlja se i on na moj bez da to smatramo narusavanjem privatnosti) bila je u pitanju DJEVOJKA koja je kao pogrijesila broj. Poslije sam mu rekla da je imao poziv od marka na sta je on reagovao kao ko je marko, ne zna nikakvog marka i nazvao isti broj, djevojka je ostala ustrajna u tome da je pogrijesila broj. Naivna budala, kakva ocito jesam, opet sam popustila mada sam znala da je nemoguce da dobije poziv od nekog ko je pogrijesio broj a da ga je pritom imao memorisanog.. Promijenio je broj. Poslije par mjeseci otisao je na izlet sa ekipom s posla, (iskljucivo muski dio). istu noc, oko 2h dok smo se mi ljubakali zazvonio je telefon, rekao je da je prazna bat i otisao napuniti. Kroz salu sam mu rekla da mi pokaze a on je kao ma sta je ovo, stigla mi obavijest a baterija puna. uzela sam telefon, inbox je bio prazan a u historiji por obavijest da je neki broj dostupan. Pozvala sam isti, javila se djevojka i rekla da ne zna ko je zvao s njegovog broja. Njegovo opravdanje je bilo par suza i pretpostavka da je neko od njegovih prijatelja zvao mozda neku svoju djevojku. Nisam vise imala snage za svadjanjem, samo sam vratila telefon i nasmijalla se.

Sada godinu dana poslije ja mislim o te tri situacije i placem naravno jer me osoba koju toliko volim uspio napraviti idiotom. Sramim se sebe i svega preko cega sam prelazila sadasnjem ocu svog djeteta. Skoro svaki dan, kad ode do prodavnice ili kupaonice ja zgrabim mobitel i kao idiot pregledavam sve. Vise ne nalazim nista. mozda zbog toga sto se stvarno nista ne desava a mozda je smao konacno naucio sve dobro sakriti. On ne izlazi apsolutno nikad, kada dodje s posla uvijek je sa mnom i sa bebom, obavlja sa mnom kucanske poslove, pruza mi ljubav, muz za pozeliti sve dok mi ne naumpadne te tri situacije kad ja pocnem plakati, pa nocima ne spavam jer me muci sve to, ako zaspem onda obavezno sanjam prevare i tako se vrtimo u krug. Kako da se spasem od same sebe? Vjerujem da ne bi bilo dobro prigovarati mu sve to ponovo jer sam ja rekla da sam presla preko toga ali... je li postoji neki nacin kako konacno ostaviti proslost tamo gdje joj je mjesto i ne dopustiti da me sve to totalno unisti?