Ne uspijevam napisati ni prvu rečenicu ovog pitanja, već ju sedmi put brišem.. U vezi sam godinu i pol, živimo svako sa svojima i viđamo se otprilike 2 puta tjedno te vikendom (i subotom i nedjeljom) i to zato jer ja tri večeri radim još dodatni posao. On te večeri provodi sa svojom ekipom, ali u zadnje vrijeme mi se često uopće ne javlja ili mi odgovori na poruku tek nakon 2h i to mu je pod normalno. Ja se trudim oko naše veze, pokušavam ga animirati da radimo stvari skupa i idemo okolo, putujemo itd, ali to je dovelo do toga da je on postao pravi gotovan, čak i za najjednostavnije stvari pita mene - hoću li da prereže paradajz na pola ili na četvrt, idemo li večeras nekud ili ostajemo doma, dal da kupi te cipele ili ne. I sve to ne kao da pita za mišljenje nego doslovno čeka da ja donesem odluku. Kaže da ja znam bolje od njega. Nisam osoba koja misli da mora biti po njenom pa da bi bio pod pritiskom zbog toga. Da skratim, moj problem je što se osjećam kao da nisam u vezi sa pravom osobom nego s nekom lutkom koju vučem okolo. Istovremeno mi ta lutka ne daje dovoljno pažnje, ljubavi ni ničega. On je sretan, ja sam ta i priča o braku, djeci i zajedničkom životu. Ja sam sve nesretnija i počinjem se osjećati kao glupača koja sama radi na vezi i vuče za dvoje. Pričali smo više puta o tome, on će se 'promijeniti', više potruditi, nije znao da mi je tako; pa do toga da ja pretjerujem i preozbiljno shvaćam stvari i naravno da nije kao na početku. Treba mi neko rješenje, a više ga ni sama ne znam, polako prestajem biti tužna, ljuta i povrijeđena a postajem jednostavno umorna od istih situacija.. Hvala svima koji mi pokušaju pomoći..