Nakon 15 godina braka, dvoje djece i čestih svađa, otkrila sama da muž mjesecima šalje silne SMS-ove na broj jedne udane žene, dugo telefonski razgovara s njom, često odstustvuje od kuće do jutarnjih sati. Doznala sam tko je ona i uhvatila ga u laži pred njenom kućom. Rekla sam mu da više ne želim živjeti s lažima i neka slobodno odluči što će. Što se mene tiče voljela bi sacuvati brak, ali s osobom u koju imam povjerenje i kojoj nesto značim. Svjesna sam i svoje krivice, ali sam voljna spasavati brak. Od onda se i on trudi, ali nije nikada direktno priznao i to mi puno smeta. Sexa nema, iako spavamo u istom krevetu, jer on to ne želi. Nakon toga, bilo je dosta zagrljaja, no iako se on sada uzorno ponasa, ja ne mogu kontrolirati svaki njegov izlazak i ne nemam povjerenja. Vise nema burnih svađa, iako kad se naljuti on mene krivi za sve. U kuci je oduvijek stroga podjela poslova, na muške i ženske (to su uz zaposlenje, djeca i kuća), pa kad i pomogne u nečem što se smatra ženskim dijelom, poslije mi to prebacuje. Imamo dugi niz godina odvojene racune, moji prihodi su za kuću, a njegovi ušteđevina i nikad se nismo posebno kontrolirali. Potpuno smo različti karakteri. Prije se htio i iseliti, a sada što god ga pitam na tu temu: "ne zna". Sad pomalo nestaju i zagrljaji, ali cini mi se da on ne zeli otici, ja bi voljela sacuvati brak, ali ne znam ima li to smisla

I što vrijeme više ide, sme