Molila bi savjet jer se meni sve trenutno okrenulo naglavačke.
Imam 33g i nevjencanog partnera i sa njim 1 dijete.Prije 3g na poslu sam se zblizila sa kolegom koji je mladji od mene 10g.
Radi toga sam dala otkaz na dobro plaćenom poslu jer nisam se htjela zaljubiti. On me uvijek pratio i bio uporan, ja njemu govorila da je to samo zaljubljenost da to nije ljubav. Našli smo se u svemu, funkcionirali smo baš u svemu.. Ja još i sad nemogu vjerovati kako si odgovaramo. Htio je da se preselim kod njega, a ja nisam mogla radi sina. Molio me, borio se i plakao 2 God da se nek od selim, ja nisam mogla. Prvi put me ostavio prošlu godinu bez riječi, blokirao i našao nekvu curu. Ja sam bila izvan sebe, nisam mogla funkcionirati ni živjeti bez njega. Shvatila sam da ga volim, zvala, preklinjala da budem njegova. Nije htio ni čuti. Javio se mi nakon 2mj dal sam odlučila. Ja rekla njegova sam, htio mi kupiti stan sad u 8mj da se sa sinom preselim... Nešto me spriječilo zadnji tren i nisam od straha mogla otići sa njim, on je od tuge poludio i proklinjao me sad do Božića I zatim je otisao i rekao da je gotovo između nas.. Da me više ne želi čuti i da sam mu mladost unistila
Ja sam gotova, nemam volju za životom više. Opet sam na početku, volim ga, a nisam mogla otići k njemu. ZAŠTO se sad pitam?
Sad placem u sobi i pokušavam mu se javiti ali sam blokirana.
Pitate se sad A di je moj nevjenčani suprug?
Njemu je posao na prvom mjestu, važno mu je da je sve čisto i skuhano. Drugo mu nije bitno.
Molim savjet, jer sam jako loše. Krivim sebe za sve šta se desilo.