Moja priča je duga, ali želim nekako objektivnije prikazati stanje u svom ljubavnom životu. Ovako, nakon 6 godina veze koja je predzadnje 2 bila na daljinu,a zadnju u prekidu, samnakon 10ak mjeseci izlaženja , pokoje avanture, upoznala dečka koji mi se u prvi tren činio kao samo prijatelj , no on se zaljubio,a onda sam se nakon samo 2 mjeseca i ja u njega...On živi blizu mene pa se viđamo svaki dan, rijetko prespavam ,ali se i to dogodi vikendom i sad smo u vezi 6 mjeseci: Već neko vrijeme mislim da je to to, ali s druge strane se bojim da je prerano tako nešto reći , jer sam mislla i za svoju prvu pravu ljubav -prošlu dugu vezu da je to to.On uživa u trenucima sa mnom i čini puno toga za mene i za moju obitelj, već smo se svi upoznali,,,Meni je u planu bila kupnja stana, i ostvarila sam to sada, on je išao sa mnom razgledati, slušao moje brige itd, ali ja sam sama uzela kredit i troškove plaćam sama, on želi sudjelovati u uređenju.Mlađi je od mene 3 god, ima 26, pa se bojim da se ne predomisli,,jer je i bivši bio mlađi..Ne bih ih trebala uspoređivati, ali još uvijek ponekad to radim..On već priča kako želi živjeti sa mnom, kako želi brak sa mnom i zaruke nagodinu, mislite li da je to prerano? Da ga drži zaljubljenost,a da će ga poslije proći?