moja prica ide ovako...skupa smo pet godina,godinu dana zivimo skupa,cekamo dijete (trudna sam pet mjeseci),nezaposlen je,ja sam na bolovanju...nemamo puno novaca,zapravo uopce nemamo novaca,al zivimo,snalazimo se,pomazu malo moji,mao njegovi,stvar je u tome da on ne zna s novcima,imam osjecaj da cim budemo malo pri novcima,pocne ga to stezat i zeli to sve brze potrosit.Ja sam dosta stedna,a on zeli sve potrosit,stvar je u tome da imam osjecaj da se uopce ne trudi i da mu nije stalo da nade posao,a da ne pricam da zna (cesce u zadnje vrijeme) otic pocastit decke i dode doma u pola 6 ujutro itd,itd,itd razocarana sam i ne znam vise kako da se postavim na koji nacin da mu dokazem da se mora trgnut i da mora pocet razmisljat o svom djetetu,pocet se vise trudit,pocet se mjenjat,jer ja sam na rubu snaga,ne mogu vise vodit stalno iste razgovore i stalno slusat da ce sve bit drugacije,iz dana u dan sam sve vise razocaranija i tuznija i sve manje i manje vjerujem da ce se promjenit...dode mi da dignem ruke i odem da se ni ne okrenem za njim,a opet,dijete,strah me kako bi to sve sama,kako ce mojoj curici bit odrast bez oca,a opet s druge strane,bolje da nit nema oca,nego da je tu,a da ga nikad nema...stvarno sam na kraju snaga...ne znam dal to sve vise mogu podnjet...kako da se postavim?