Moja potreba za ljubavlju je velika. Živim za samo jedan zagrljaj, poljubac. Bila sam voljena kao dijete ali odgajana sam da ne pokazujem previše emocija. Kad sam se udala muž je bio taj koji mi je prilazio a ja sam ostajala hladna izvana. S vremenom sam se promijenila. Moja unutarnja ljubav je buknula kao vatra, ali ja ju ne znam pokazati. I muž se s vremenom počeo držati rezervirano i sad sam gotovo sigurna da među nama više nema ničega, ni osjećaja, ni strasti. Imamo jedno dijete. Razmišljala sam o razvodu, ali se bojim da gubitak ljubavi nije dovoljan razlog za to. Bojim se kako ću dalje sama s djetetom, iako sam financijski neovisna. Mužu nisam rekla svoja razmišljanja. On me nebi razumio, samo bi se čudio, a možda i smijao jer nekog pravog razloga za razvod nema. Vjerujem da se dosta brakova raspadne zbog nedostatka ljubavi. U nekom sam stanju depresije jer bez ljubavi ne funkcioniram ni na ostalim životnim područjima. Koje bi vi razloge naveli za ostanak u takvom braku da ste na mom mjestu?