Moj problem je taj što sam previše osjetljiva, puno toga me može povrijediti, riječi i djela koja drugi ljudi možda ni ne primjećuju, kada naiđem na prepreku ili se dogodi nešto što mi nije po volji pretvaram se u potpuno drugu osobu, osobu koja bi samo plakala, s ogromnim grčem u želucu, sve radim preko volje..Borim se sama sa sobom, u svojoj glavi, pokušavam razumom nadvaldati emocije, ne želim na sve gledati crno, ne želim u svemu vidjeti nešto negativno. To moje ''stanje'' se najviše odrazi na moj ljubavni život. Imam dobrog dečka koji me voli, ali kad me uhvate moje žute minute počnem samo tražiti probleme, nekakve dokaze njegove ''neljubavi'', stvaram u glavi crne scenarije..Htjela bi da više vremena provodimo zajedno samo iz nekog razloga imam osjećaj da on nema toliku potrebu, da je njemu dobro ovako kako je i onda me to počne ubijati u pojam i ludim! Kako da si pomognem? Kako da pronađem to neko unutarnje zadovoljstvo bez da je on uključen jer imam osjećaj da sam postala ovisna o njemu i mrzim se zbog toga? :(