Moj problem je sljedeći.. S dečkom sam u vezi godinu dana, znamo dosta toga jedno o drugom. Ali došla sam u situaciju da ne znam što učiniti.. U svojoj nekoj adolescenskoj dobi roditelji su mu se razveli i to je dosta teško podnio, imalo je uticaja na njegovo ponašanje, što znači da su ostala i neka dugoročna oštećenja.. Imao je prije tu neku svoju kriznu fazu kada jednostavno nestane, ne javlja se.. I veza je jedva uspjela preživjeti, a preživjela je tako što se on sam otvorio. Sada je opet u toj nekoj fazi kada je bijesan na čitav svijet. Nismo se vidjeli dvije sedmice, čujemo se ali uglavnom kada se ja javim. Danas se otvorio i rekao da ima te opet neke faze kada mu sve ide na živce i kada lako plane zbog sitnice.. Ono šta me interesuje na koji način da mu pomognem da se bolje osjeća, na koji način da mu priđem??? Stalo mi je jako do njega i volim ga, i jako sam tužna što se tako osjeća.. I na kraju, da li trebam prihvatiti to opravdanje za nepružanje pažnje meni?