Moj nevjencani partner i ja zivimo zajedno vec 4g. iza sebe oboje imamo lose brakove.on se razveo davno prije nego sto smo se upoznali ja sam jos uvjek sluzbeno u braku.Zajednicki zivot smo poceli sa rjesavanjem problema mog braka. U pocetku smo se odlicno slagali i imali veoma aktivni sexualni zivot. Imala sam financijske poteskoce za koje je on imao sve manje razumjevanja tako da sam se ponekad posluzila nekom lazi.On je nakon par mjeseci poceo izbjegavat intimne odnose samnom pravdajuci se umorom i psihickom napetoscu. U meduvremenu mu je ustanovljena bolest kraljeznice i bio je tri puta operiran te se pravdao impotencijom ,a izbjegavanje bilo kakve njeznosti strahom da cu trazit sex a on nemoze. U meduvremenu sam kod njega pronalayila tragove prisutnosti druge zene sto je naravno odlucno negirao pa cak i vijagru koju je kao kupio za nas ali se boji upotrjebiti jer je popio polovicu od koje mu je navodno bilo veoma lose tako da sam ja dobila griznju savjesti sto zelim sexualni odnos. U svemu tome sam mu sve manje vjerovala i isla provjeravat,imala sam sto otkrit,on je cjelo vrjeme u vezi sa osobom koju zna duze od mene,imali su prekide koji su znali bit i po par mjeseci a ta zena nije znala da ja postojim. uredno su imali sexualne kontakte u kojima je bilo poteskoca i on je uzimao vijagru a da ona nije znala,ispricao joj je hrpu lazi po kojima znam da nije sa njom imao nikakve planove ,a opet je uvjek on molio za nastavak veze. Kad sam ga suocila sa situacijom on tvrdi da me voli i da mu je ona bila ispusni ventil za nase probleme ,da sam ga ja sexulno odbijala svojim nerjesavanjem bracnog statusa te sto je on morao o svemu financijski brinut a ja sam svoje prihode koristila za svoju djecu i sebe.U protekle tri godine imali smo hrpu razgovora u kojima je znao to spomenut ali ja nisam vidjela kao razlog njegove hladnoce. Odlucila sam prekinut takav zajednicki zivot ali imam 39.g i morala bih krenut treci puta ispocetka i to me plasi a sa druge strane u svemu stoji i pomalo moja krivnja sto smo se udaljili i vidm da on stvarno radi toga pati i pada u depresiju.Dali da mu dam sansu za novi pocetak ili da krenem svojim putem? Napominjem da nismo u braku i ne razumijem zasto je zivio samnom na taj nacin kad nije imao nikakvu obavezu prema meni.Jos uvjek zivimo u istom stanu radi toga sto mi treba vratit novac da mogu unajmit stan, on namjerno odugovlaci a ja sam emotivno rastrgana i neznam dali mu mogu vjerovat da me stvarno voli na neki svoj cudan nacin ili sam samo rob navike ?Znam da vi nemozete odlucit umjesto mene ali sto nam se to desilo,volimo se a ipak smo nevjerni i nesretni!