Moj dragi i ja u vezi smo nešto manje od dvije godine. Ta je veza naglo napredovala, sada smo zaručeni, uz mene je stvarno bio u teškim trenucima, ali i ja sam njemu uvijek bila potpora. Iako mlada, svjesna sam da je on osoba s kojom želim provesti ostatak svog života.

A sad ovako, početkom rujna krenula sam na faks, oboje smo se preselili u X grad. Zbog financija on nije mogao nastaviti živjeti sa mnom, a kako smo od prvog dana u svemu zajedno i ja sam odlučila vratiti se s njime. Inače vodi obiteljski biznis s ocem koji je ove godine kiksao i financijski smo u nezavidnoj poziciji. Njegov otac ima i posao i sada uvelike ovisimo o njemu. Da se razumijemo, nemam ništa protiv njegovih roditelja, ali otkako smo bili prisiljeno vratiti se pod njihov krov, jednostavno me ubija njihovo fino i kulturno stalno podbadanje. Dragi to ne shvaća i cijelu priču gleda kroz oči njegova oca. Postaje neizdrživo. Silno se trudim pronaći posao, da bar na jedan način budemo neovisni.

Za kraj, iako je biznis na zaručniku, njegov otac vodi sve financije i odlučuje što i kako. Zaručnik govori da će se to promijeniti kad ova godina prođe, ako bude bolja, no ja nisam sigurna u ništa više. Molim vas vaše mišljenje, nemam s kime podijeliti ovo, što je sraćena verzija maksimalno. Hvala cure