Lijepi pozdrav svima!!! Ovako moram vam ispričati svoju životnu priču jer teško da imam i da mogu kome ispričati.molim vas za savjet. za misljenje...strašno mi treba pomoć..

Ovako..ja sam cura koja će uskoro imati 21 godinu. shvatila sam da sam izgubila svoju srodnu dušu.ljubav svog života.znam da to možda zvuči smiješno ali tako osjećam. bila sam s tim dečkom u vezi dok sam još išla u srednju.on je stariji od mene 3 godine...na početku naše veze nisam ga doživljavala ko PRAVU osobu nego kao još jednog muškog gada koji će me samo iskoristiti,otici samo mi nanjeti još jednu bol i ranu. Prije njega sam imala jednu dosta strašnu vezu za koju sam mislila da je normalna.. i to me malo razdrmalo. vrijeme je prolazilo nekih tri mjeseca sam bila s ovim (srodnom dušom) i meni se počeo javljati taj bivši koji me povrijedio jako. i kao da me oće vidjeti,da ovo ono da mu nešto značim...a sad znam da mu značim samo kad sam mu u krevetu. u početku sam ga odbijala i čak je moj dečko znao za to al normalno nije se brinuo jer je znao da sam mu vjerna. no ne znam šta se desilo u meni,vjerojatno mi je još bilo stalo do njega i pristala sam i otišla na kavu s njim. znala sam kako sam počinila grešku koju ću vjerojatno plaćati do kraja života. vrijeme je prolazilo moja veza s ovim dečkom je cvijetala i rasla i bujala i ljubav je bila abnormalnih razmjera i priznala sam mu šta sam napravila. on je bio povrijeđen ali mi je oprostio i krenuli smo dalje.ali to je ostavilo veliki trag i mrlju.svađali smo se,bili ljubomorni,izolirali od svijeta.makar su mi možda i falile kave s frendicama s njim sam bila sretna. živjeli smo i skupa.kod njega..kuhala sam mu sve radila ko bračni par.i bilo nam je lijepo..predivno..samo sam imala opet neke spoznaje. htjela sam na faks nešto učiniti od sebe.i nisam mogla se poslje škole doseliti k njemu jer nisam imala novce ni posao.a nemogu živjeti na njegov račun....i tako sam ja onda po završetku škole radila.. nismo se vidjeli.svađili smo se..bezveze...izgledalo je ko da se mrrzimo..sve je bilo loše.ni seks ni ništa.samo smo bili nervozni. i da,radila sam ovako sezonski u jednoj tvornici ko radnik obični. i nisam mu mogla uvjek dolaziti,bila sam umorna. radila sam s puno mladih ljudi,muških,ženskih....i dodavali su me na facebook.brisala sam i odbijala ih. uglavnom morala sam mu se stalno pravdati,i nisam više mogla živjeti od tih svađa.a volim ga.više od života.i učinila sam grešku.ostavila sam ga. s tim sam ga duboko provriedila znam.prekid je bio ružan nije me htio ni vidjeti ni pogledati...samo je nestao iz mog života.a mogli smo se dogovoriti. čujem i da je našao curu.i to jako brzo nakon prekida.i bila sam se ponizila zvala ga..a on me vrijeđao i nabijao na nos kako je sretniji bez mene i kako ima curu... a jednom mu je u razgovoru izletilo LJUBAVI... a ja ga pokušavam zaboraviti ali nemogu.nemogu niti nikoga zagrliti niti pričati niti ikom dati priliku.nemogu živjeti bez njega,, šta da radim molim vas šta kako ....dali ima nade..dali da čekam neko vrijeme....prekinuli smo u 8 mjesecu. molim vas pomognite mi jer osobe za koje sam smatrala da su mi prijateljice nisu..i nemam se kome obratiti...i žao mi je što sam toliko napisala...oprostite...molim vas za bar malo mišljenje