Lijep pozdrav. Da počnem: Imam jedan poprilično čudan odnos s muškom osobom. Naime, to je moj najbolji prijatelj, dugo smo prijatelji, a nekoliko godina i seksualni partneri. Uvijek smo tu jedno za drugo, čujemo se par puta dnevno, nalazimo se, puno vremena zajedno provodiimo. A stvar je ovakva: On i ja nikada nismo bili u vezi, to je čisto prijateljstvo s povlasticama (poslasticama, hehe). I kako vrijeme odmiče, ja vidim da to tako više ne može tako. Za okolinu je još davno došlo vrijeme da se uozbiljimo, ali baš nas briga za njih. Mi smo oduvijek znali uživati. Da se vratim na to što sam ja shvatila da to više ne može tako. Meni se počelo činiti da ćemo mi završiti zajedno iako oboje od tog razgovora bježimo. Dobro, ne baš da bježimo, ali uvijek to komentiramo kao kako ćemo mi uvijek biti u ovom odnosu. A nemamo ni on niti ja više malo godina. Dobro, malo i puno su relativni pojmovi. Ali ja si želim imati za koju godinu bebu, želi to i on, samo se bojim kako bi to sve funkcioniralo, jer iako partneri trebaju biti dobri prijatelji (tako kažu), ali on i ja smo najbolji prijatelji i sve znamo jedno o drugome.

Sad se pitate koja je poanta ovog mog škrabanja!? Pa poanta je u tome da vas pitam šta vi mislite, jel bi se mi trebali 'uozbiljiti'?

I još samo nešto - oboje smo imali veze, ali smo bili nevjerni, jer naš seks smo shvaćali kao ono 'nema veze', nismo to ni prijevarom smatrali. I tako već 7 godina.