Koliko vam se puta desilo da se morate uvijek prvi izvinuti za nešto, za šta niste krivi .Suprotnoj strani se apsolutno podrazumijeva da to izvinjenje mora doći s vaše strane, a vi 'prebirući' po glavi nikako da nađete razlog tome.Je li u pitanju slabiji karakter? Kad kažem karakter ovdje mislim na stav individue prema drugoj, odnosno položaju koji dobiješ kod te osobe? Je li nekim osobama ustvari stvarno samo po sebi 'naređeno' da budu podređeni ili to gradiš stavovima i granicama koje postvaljaš parteru, prijateljima i sl. Zašto uvijek evo prvenstveno u vezi mora da postoji podređenija strana i ona koja je kao gazda, heroj preko čijih se grešaka uvijek lakše prelazi, koji skoro nikad ne mora reći izvini, koji i kad kaže to je već nešto veliko. Zanima me mišljenje osoba koje su podređene u vezi i osoba koje su ipak ono heroji koji blago rečeno iskorištavaju svu dobrotu i mirnoću svog partnera. Hvala.