Kako se rijesiti ljubomore i postati osoba kakva si nekad bio? U braku sam dvije godine. Smatrala sam nas savrsenim parom sve dok nismo uspjeli u onom cemu smo planirali, mojoj trudnoci. Do nekog treceg, cetrvtor mjeseca sve je bilo uredu, no kako su rasli kilogrami tako je rasla i moja nesigurnost a naravno s njom i ljubomora. nije to ona zdrava ljubomora, nego bolest zbog koje proplacem svaki dan. Muz mi nikada nije davao povoda za ljubomoru, pruzao mi je dovoljno ljubavi, kucni je tip, ne izlazi, drustvo ponekad njemu dodje, pomaze mi doma, sve sto sam i htjela no sada meni to jednostavno nije dovoljno da me usreci. Cim izadje do ducana ja poput pravog bolesnika skacem na njegov mobitel, poruke, imenik, sve pregledam... cak sam znala i nazivati neke kontakte ako mi ne bi bili poznati. Stalno placem, optuzujem ga da me ne voli, da ne zeli voditi ljubav sa mnom jer sam debela, iako bi se npr. sexali pola sata prije. Dok je on na poslu ja ludim jer mi fali. Katastrofa. Izgubila sam volju za svim. prije sam izlazila s frendicama, sad se jedva natjeram na to i ako izadjem nadjem i vani nesto sto ce me rasplakati. Jedva cekam da drzim svoju bebu u rukama, onda se opet rasplacem jer me strah da joj necu znati pruziti dovoljno dobar zivot. Jedne minute se osjecam najsretnijom osobom na plenuti drugom rezim na cijelu okolinu. Plasi me da ljudi nece moci trpiti moje ispade ma koliko mi govorili sada da su uz mene. Mm me uvijek tjesi, govori kako nemam razloga za toliku brigu, mazi me, prica kako ce sve biti uredu no ja jednostavno... ludim! Ne zelim mu stvarati toliki pritisak, ne zelim biti nesigurna idiotkinja koja kontrolishe i brani nesto svom muzu, ne zelim biti ovo sto sam postala! Molim vas, je li ima neki izlaz iz ovoga?