kako se ponasati u obitelji u kojoj manje vrijedis ako si zenskog spola? to mi jako ide na zivce! imam 19 godina. vjerujem da vas jos ima s takvim iskustvom! stric zivi sa nama, ima 54 godine. uvijek je pijan, nisam s njim progovorila ni 2 rijeci u zivotu. nezna ni koju sam skolu pohadjala! kada se nesto dogodi u kuci, bilo sta.. razbije, pokvari ili npr. dodje velik racun za telefon moja strina uvijek okrivljiva mene. uvijek uvijek i uvijek! i to govori stricu tj. svom muzu pa da me on nakon toka napada?! cisti primitivizam, da sam manje vrijedna. uvijek sam ja nesto napravila, uvijek svale na mene. dok mog brata ne diraju! kada sam imala desetak godina rekli su mi da sam ja sigurno visjela na telefonu pa je dosao toliki racun i da sam ja sad kriva sto ce oni to morati platiti. a ja ni kriva ni duzna, mala bila! jest on pijanica, ali nemogu reci da nas je tukao. ali mogu reci da nas psihicki maltretira. uvijek nesto udara po kuci, vrijedja, psuje, prijeti.. i tako svaki 2-3 dan. nedavno sam samo prosla kraj njih i komentirali su 'pogledaj je kako je odvratna, nitko je ne voli. stalno me napadaju, samo svadje svadje i svadje! stalno sam umorna, spava mi se, jedno vrijeme sam odbijala i jesti. govore kako sam ja losa, da me treba isprebijati. ne kazem da sam ni ja ok uvijek, svak ima svoje greske. ali meni samo hvali lijepa rijec. radi ovoga svega sam postala nesigurna u zivotu, nikad neznam sto zelim, uvijek sam zbunjena, izgubljena i u strahu. cesto znam plakati.. nadam se da se ovo nikad nece dogoditi sto cu sad reci.. ali nekada sam u bijesu pozeljela da nestanem, da me netko otme. samo da uzmem malo mira, da se maknem.