Kako početi hm....Molila bih za par savjeta ili neku ohrabrujucu rijec da me malo umire,otkako sam rodila i drugog sinčića(stariji ima 5,5 godina),ovaj mali ima 6 mjeseci jednostavno ne znam gdje se nalazim :) .U stanu sam s muzem,nas cetvero zivimo sami,ali nikako da se organizujem,ne ide pa ne ide..ne pamtim kad sam zadnji put sjela,skuvala si kaficu i da kazem eh sad sam sve sredila,sve mi je cisto,oprano,popeglano,rucak skuvan,pa da sam mirna barem dan-dva kao prije.Sigurno barem tri mjeseca nisam nigdje otisal na kavu ili u goste,osim do roditelja i svekrve,jednostavno nemam vremena,ako odvojim sat -dva za sebe,kasnim,ne stizem nista.Imam kuhinju,spavacu sobu,djeciju,ostavu i kupatilo-ali nikad da sve zavrsim za jedan dan,da ocistim.Motam ves-probudi se beba,trci do njeg,usisavam,place beba ostavi sve ,idi do njeg.Sredim vecinu toga ali uvijek mi ostane ili sudje ne oprano ili ves ne pomotan :/ .Svekrva mi je uvijek govorila kako sam brza u obavljanju poslova,hvalila me,a sad imam osjecaj da mi se smiju zbog tih neobavljenih stvari,i stalno mu njuska po spavacoj,po kuhinji da vidi je li sve oprano,i komentarise.Muz mi puno radi,nije cesto tu,kad je kuci brine se o malom,pomogne barem to.Starijeg sina mislim da sam zapostavila,uvijek se sam igra ili ide vani za starijom djecom,pa je poceo i da psuje,galami,neki dan me htio da udari,inace je mnogo hiperaktivan,stalno nesto trazi,penje se na elemente od kuhinje na komodu,dzaba ukor,dzaba nagrade...sve je nista..Nemam vremena ni da uzmem djecu,odem u park,na kolac,da skupa imamo neke aktivnosti.inace zaspim zadnja,oko pola 1 (tad sjedem pomotam ves :),pocistim kuhinju,igracke i na spavanje) ,navece se budim po 3-4 puta hranim bebaca,nenaspavana sam totalno,ujutro ustajem u pola 6-pratim muza na posao i beba se tad budi.Nije mi nista tesko,na sve se covjek navikne,samo me nervira ova neorganiziranost,sve nesta radim,a nikad srediti po kuci...prokleto sudje,i ormar i ves uffffff...Savjet,molim vas?? :*