Kako komentirate ovo, kao ljubomoru ili nešto drugo??? Naime, suprug mi oduvijek govori da mi ne brani nigdje ići i smatra da bih mu ja za to trebala biti prezahvalna. A ja u stvari nisam ni imala potrebu izlaziti osim što sam išla na posao. Ali otkako sam prestala raditi ne mogu stalno biti doma i nešto me vuče da se krećem van kuće (valjda manje mislim na to što ne radim). Ali...problem nastaje što svaki put kad odem u trgovinu (moš mislit izlaska), a naročito kod svojih roditelja on obavezno šalje poruke kad ćemo piti kavu i ja odmah poludim na to. Kad se vratim kući on mi djeluje ljut i samo šuti. Raspravljali smo o tom njegovom ponašanju jer se ja ne osjećam dobro kad vidim da mu se ne sviđa što nekad negdje izađem. Ja tada nisam opuštena i stalno gledam na sat da nebi ostala duže, iako mi on ne govori ništa. Njemu to nije normalno ako ja slučajno u dva dana dva puta popijem kavu sa mamom, a šta bi tek bilo da imam najbolju prijateljicu s kojom se svaki dan družim? Ne sviđa mi se to njegovo ponašanje. Jedno govori (da mi ništa ne brani), a svojom reakcijom svaki pu to demantira. Kako se u stvari trebam ponašati? Mislim da sam potpuno normalna osoba koja sve drži u redu i kod kuće je sve uredno i nikom ništa ne fali. Uvijek se trudim da svima ugodim, a ponajmanje sebi. Sad ipak želim imati malo vremena i za sebe. Ne razumijem zašto mi to radi???