Ja sam vec pricala o svojoj bolesnoj ljubomori i prevelikoj ljubavi prema suprugu u tolikoj mjeri da sam svjesna kako gusim covjeka. Ne izlazi nigdje bez mene, ja rijetko bez njega ali on nema problem s tim kad sam ja vani. Tri godine smo u braku. U te tri godine je otisao na jedan izlet sa drustvom (kolege, muski clanovi s posla), vratio se sve je bilo uredu a onda je stigla poruka da je x broj dostupan, pitala sam ga ko salje poruke ovako kasno a on je rekao da je prazna baterija, bezobrazno od mene ali uzela sam telefon i u povijesti vidjela tu poruku. Rekao je da je on nije procitao uopste (slabo moguce ali eto), pozvala taj broj i javila se zenska osoba. Njegov izgovor je bio da je moguce jedino da je neko od kolega s njegovog broja zvao nju jer on nikog nije pozivao taj dan. Razgovara sam s tom osobom, kaze da ne zna ko je zvao niti da poznaje mog supruga (malo koja bi i priznala ali eto). Uslijedila je svadja i stavljanje njega u kavez. Sada, dvije godine poslije, imamo bebu od godinu dana, njega otac zove da sjede sa drustvom na istom tom mjestu. Pristao je. Izlet trebaa biti u subotu a mene bukvalno zaboli zeldac od same pomisli da ce on ici bez mene i to bas na to mjesto... Kako reagovati? Kako pomoci samoj sebi? Ne mogu da vishe stezati i ogranicavati u svemu ali ne mogu ni podnositi ovu bol koju osjetim cim pomislim na prokletu subotu. Molim Vas, rjesenje, savjet, iskustvo, bilo sta?!