imam problem. Dakle, nedavno sam rodila, maleni ima mjesec i pol dana, a moj muž stalno izlazi i pije sa svojim društvom, čak i dok sam bila trudna. Da skratim priču, oduvijek je izlazio, kada sam ostala trudna, nadala sam se da će se to promijeniti, ali nije. Doduše, ja mu nikada nisam zanovijetala zbog toga, već sam samo kupila u sebi. Sjećam se dok sam bila u 6. mj trudnoće, rođak ga je nazvao oko 2 sata poslje ponoći da dođe u vikendicu, a on bez pardona, samo uletio u dnevni i rekao "idem ja, neću dugo" ja onako u polusnu pogledam u njega i nisam stigla niti reći nešto, on je već otišao... Da priča bude još bolja, zamislite kada se vratio?! U 10 i pol ujutro, sav nasmijan i pijan. Par puta se isto tako vratio ujutro sa nekom pričom kako su otišli i do Bosne i Hercegovine... U zadnje vrijeme često se zna dogoditi to da kaže "Idem samo po cigare, vratit ću se odma." I dođe kući za nekih 3-4 sata. Znalo se i dogodit da meni nešto zatreba ili malenom, a on se ne javlja na telefon i nemogu ga nigdje pronaći. Ja doduše otkad živimo skupa nigdje nisam izašla navečer. Dogovorila sam se par puta da odem na kavu s prijateljicama, ali uvijek bi se na kraju ja i on posvađali jer "zašto meni prijateljice nemogu doći kući nego ja moram ići". Sjećam se i dok smo bili još u vezi svaki put kad bi izašla negdje vani sa svojim društvom i prijateljima uvijek bi se pokačili oko nečega, ma da je sitnica u pitanju... Znam da je dosta ljubomoran, oduvijek, ali mi nije jasno do koje granice to seže... Za par dana mi dolazi jako jako draga prijateljica, još od djetinjstva se družimo, i ostat će spavat kod nas... Htjela sam popričat s njim o tome da odem s njom jednu večer izaći bar na sat-2 pošto je nisam vidjela skoro godinu dana. A on je odmah uozbiljio pogled i rekao "Kako ti očekivaš da ostaviš malog meni kući, pa nemogu ja sam sve, šta ti misliš, da ću ja njega čuvat, bit će mi dosadno kući sjedit i čekat." našao je milijon izlika kako on "nemože" pričuvat malenog na sat-2. Pokušavala sam popričat s njim, pa čak sam par puta i izgubila kontrolu kad me doveo do ludila sa svojim ponašanjem, i u zadnje vrijeme nemogu shvatiti nikako njegovo ponašanje. Često se i svađamo jer mu ja lijepo pokušavam objasnit da nije u redu od njega i svaki put kaže "oprosti, neću više" ali se uvijek ponavlja... Šta da radim? Kako da mu objasnim da ima kući ženu i dijete od mjesec i pol dana i da nije u redu da toliko izlazi i vraća se kasno pijan? Kako da učinim da i ja dobijem malo slobode? Ovo sve me jako frustrira i polako gubim kontrolu nad sobom, nisam više ona stara, pokušavam naći sebe ali mi nikako ne ide.. Pomozite :$