Imam neke probleme s muzem i ne znam kako da ih rijesim, pa bih voljela da me bilo sta savjetujete. U braku smo tek tri godine, imamo malo dijete, i nema nekih problema osim ovo sto cu navesti. Dakle, on me ponekad povrijedi sa svojim rijecima ili postupcima, i to znam da kaze namjerno ali ne znam je li mu cilj da me povrijedi ili samo malo naljuti. Ustvari, to me prvo naljuti ali kad vidim da ga nije briga sto me naljutio, pocnem to gledati kao uvredu. To zbilja budu sitnice najcesce, ali te sitnice kad se ponavljaju postaju velike. Kad mu kazem da mi se nesto ne svidja ili me pomalo i vrijedja, a po njegovom je bezveze da to nekog vrijedja, on mi kaze da je to moj problem kako gledam na to. I ostane na tome. A pocesto je i svjestan da mi nesto smeta a opet to kaze (kad je samo i malo ljut) i isto ostane na tome iako mu kazem da to ne radi. Ne mora svaki put covjek kad se naljuti traziti da kaze onom drugom ono sto mu smeta. I hajd sve to, ali da nakon sto ga prodje ljutnja da se izvine. Ali to nema sanse. Osim poonekad, jaako rijetko. Isto tako nikad te "problemcice" nece da rijesimo odmah isti dan. Obavezno mora prenociti sa nama. Drugi dan on se ponasa kao da nista nije bilo (cak i ako je i on bio ljut), a ja i dalje ostanem ljuta. A sve te "male sitnice" tako guramo pod tepih i nikad da se rijesi to. A imali bi puno bolji brak da hoce da se bar izvine kad me naljuti. Ja sam se njemu na pocetku izvinjavala kad i malo pogrijesim ali sam i ja to s vremenom nazalost skoro pa prestala. Navest cu samo jedan primjer od sinoc kad mu kazem da bi i on mogao uspavati dijete, a on mi kaze da ne zna. Kazem mu dobro je da si rekao da ne znas a ne da neces, a on me pita sta je razlika. Pa rekoh, da si rekao da neces naljutila bih se a on mi kaze "pa eto necu" :o Onako mi to kao iz nekog prkosa, da mi pokaze da je on muskarac. A million puta sam mu rekla da mi ne dokazuje da je "musko", jer osjecam se onda ponizeno. I nije se naravno izvinio, nego je (kad sam mu rekla da je dosta, da ne nastavlja) samo rekao da "pa sto pricas o tome, zatvori tu temu". Ne zelim dovoditi nas brak u pitanje, nego samo rijesiti taj problem. Pokusala sam razgovarati ali ocito nikad nisam uspjela odabrati pravo vrijeme. Obicno razgovori budu neposredno nakon problema (ili problemcica). Mnogo puta sam htjela razgovarati kad ni jedno od nas nije ljuto, kad smo oboje sretni, ali se bojim da bi tako samo pokvarila tu srecu. Nekad se i desi da porazgovaramo normalno i on vidi da ipak grijesi i da bi to trebao ispraviti, ali ponovi se opet kasnije, i sve po starom. Kako se vi ponasate kad vam partner kaze da mu nesto smeta, a vama to i nije nesto zbog cega bi se ljutili? Je li ipak ja pretjerujem?