Imam jedan problem moje dame pa ako mi ikako možete pomoći. Naravno, na meni je sve, ali bi mi dobro došao neki savjet. Naime, s dečkom sam u vezi 4 mjeseca (što je kratko, znam). Prije veze smo bili prijatelji i pomogao mi je kad mi je bilo najteže. U njemu sam našla utjehu i sigurnost i to je preraslo nakon nekog vremena u zaljubljenost. Kad god bih ga vidjela, osjetila bi "leptiriće", stalno bi razmišljala o njemu i jedva bi čekala da se vidimo. Otada bismo svako slobodno vrijeme provodili zajedno, a bome ga je bilo napretek (jedno 6-7 sati svaki dan) i to bi uglavnom bilo da on dođe kod mene pa gledamo tv ili filmove i takve stvari. Kada su u 2. mjesecu počeli ispiti, još smo se više navezali i skoro pa se može reći da smo živjeli zajedno. Prije par dana sam otišla kući jer studiram u jednom gradu, a živim u drugom i najednom mi je jedne večeri došla misao kako ga ja možda više ne volim, jer bila sam uvjerena kako je to ljubav (iako sam čitala kako se ljubav javlja tek nakon zaljubljenosti). Ta misao je u meni probudila takav šok da sam je ja non stop počela razrađivati u glavi i kad god bi mi došla misao da bi smo možda trebali prekinuti, osjećala bi duboko u sebi nemir, bol, kao da jedan dio sebe gubim. S njim sam naravno pričala jer smo izgradili zaista dobar odnos bez ikakvih svađa i razmirica te mi je rekao da ne odustajem tako lako, da sam možda doživjela šok od te misli i da mi je možda samo naglo opala zaljubljenost.

E, sad... zanima me da li ste imale kakvih sličnih iskustava? Zašto svaki put kad sam udaljena od njega, osjećam nemir, a kad sam blizu njega mir. Da li smo se možda previše navezali ili je to samo prolazna faza ili ipak faza koja će dovesti do prekida? Moram naglasiti kako ovakvu vezu još nikada nisam imala pa mi je sve ovo novo. Zaista vam zahvaljujem na odgovoru.