Imam 38 godina.Veza koja je trajala 13 god. rezultirala je brakom u kojem sam 3 godine.Dugo se nismo vjenčali jer nismo mogli zadovoljavajuće riješiti stambeno pitanje (no to je izgleda meni bio samo izgovor). Djece nemamo radi suprugovog zdravstvenog problema za koji smo saznali tek u braku. On je pažljiv, voli me, vijeran, odan, no s moje strane za njega nikada nije postojala strast, zaljubljenost, ljubav u svim aspektima.Nisam sklona promiskuitetu i želim biti žena jednog muža.No prije godinu dana srela sam muškarca koji je gotovo u svemu drukčiji od mog muža i zaljubila se kao nikad u životu. I on mene voli i želi da napustim muža te da se vjenčamo.On je rastavljen i ima dvoje odrasle djecje. Naravno,taj status prate i problemi sa bivšom suprugom.Dobro se slažemo uz povremene trzavice koje su, pretpostavljam, produkt moje navike na muškarca koji čini sve kako bi meni udovoljio, koji nema svoju volju.Nedavno mi je rekao da on tako dalje više ne može, jer ne želi biti ljubavnik.Želi više od naše veze. Dao mi je rok od mjesec dana da se odlučim i da mu javim što sam odlučila.Moj muž zna za moju vezu,no ne želi razvod braka, već me nagovara da pokušamo riješiti naše probleme i da krenemo dalje zajedno. U ogromnoj sam dilemi radi toga što moj suprug nije nikada bio sklon rješavanju problema već "stavljanju pod tepih" istih.Stvari su se strašno nagomilale, odvojila sam se od njega i duševno i tjelesno (već 7 mjeseci ne spavamo zajedno) i prionula uz drugoga. No taj drugi, čini mi se, osim problema sa bivšom ženom koja mu stalno pokušava zagorčiti život, a on joj se ne može ili ne zna oduprijeti,voli koketirati sa drugim ženama i vjernost mu nije jača strana, iako on tvrdi drukčije. Ima li metoda kojom bih najsigurnije došla do zaključka što da radim?Osjećam se užasno radi svoje nevjere i muža kojeg sam tim činom dovela u loše psihološko stanje. Želim to što prije riješiti i prekinuti agoniju za svo troje.