imam 26 godina i u braku sam nepunu godinu dana, muz ima 33 godina i mislim da vec sada imamo malo vecu krizu u braku. molim vas da mi kazete vase misljenje a i da mi date savjet kako dalje... naime...zabavljali smo se 6 godina prije nego sto smo stupili u brak. i u vezi smo imali nekih manjih problema ali uspijevali smo ih rijesiti. inace voli puno da izlazi a i njegovo ponasanje se bilo prilicno promjenilo. medjutim voljela sam ga a i volim ga i dalje, odlucili smo se vjencati. zarucili smo se i otprilike 6 mjeseci smo pripremali vjencanje. bili smo pod stresom i jako cesto smo se svadjali u tom periodu. govorio je da ce sve otkazati i kako mu to uopste nece biti problem. medjutim proslo je i vjencanje i medeni mjesec i sa pocetkom zajednickog zivota nastali su opet problemi (imamo mi i puno prelijepih zajednickih momenata ali sad sam se uglavnom skoncentrisala na rjesavanje problema kojeg imamo). jako tesko smo se dogovorili oko njegovih izlazaka i vremena do kada treba da se vrati kuci - i dan danas, nakon 11 mj braka i dalje u potpunosti ne postuje nas dogovor od pocetka. a onda su pocela konstantna vrijedjanja i omalovazavanja. npr. ako kazem da je izlazio ove sedmie 4 puta na kafu i da bi bilo lijepo da ja i on izadjemo, on kaze ''je li tako i tvoj otac tvoju mater izvodio'' (moji roditelji su rastavljeni), ''ti si paranoicna'' itd. kulminacija je bila sad za vikend, to je cetvrti put u ovom mjesecu da me izvrijedjao pred nasim prijateljima, izvrijedjao i ponizio bez ikakvog moguceg razloga. naime bilo nas je 15-k i skoro svi su otisli u obliznji kafic da popiju kafu a ja sam otisla sa prijateljicom i njenom bebom do apoteke da kupimo neke vitamine. kad sam dosla u kafic nije bilo mjesta da sjednem. ja sam svom muzu rekla da se pomakne da ubacimo jos dvije stolice da sjednemo na sta je on totalno poludio ''sta si se okomila na mene, nisam ja jedini ovdje, zavezi vise, zavezi!''. ja sam inace uzasno emotivna i jedva sam suspregnula suze. pokusala sam da ga pitam sta mu je, na sta je on jos jednom uzviknuo ''zavezi!'' - pred svima njima. svi su zasutjeli a i ja. ne pricamo vec tri dana, pokusala sam maloprije da razgovaram s njim ali opet je poceo da vice na mene i kao ''mora se znati ko je musko u kuci''. ja sam se povukla u drugu prostoriju i ne mislim vise pokusavati. ovo nije prvi put da me verbalno napadne, vrlo cesto me nazove pogrdnim imenom, ili mi kaze da ''odjebem''. ja mogu misliti kako ovo grozno zvuci ali dok ovo tipkam ni sama ne mogu da vjerujem sta ja zapravo trpim. inace oboje radimo, imamo dobre plate, zavrsene fakultete, imamo svoj stan koji je on kupio (sto mi takodjer nabija na nos, jer kao sve je sam stvorio i kao da slobodno idem ako mi se ne svidja. kao idi gdje ti je bolje.). sto se izgleda tice, mnogi kazu da sam lijepa i atraktivna i svi su se cudili sta ja zapravo radim s njim. ali meni nikada vanjski izgled nije bio bitan. voljela sam ga i dalje ga volim zbog onog kakav je on - ali nisam vise sigurna da mogu da trpim ove uvrede i ponizavanje. mislim da to nisam zasluzila. bojim se da lijeci svoje komplekse na meni a ja nemam snage da se borim s tim. molim vas pomozite mi, dajte mi savjet kako da idem dalje. zahvaljujem se od srca! lana