Imam 21 godinu, prije 7 mjeseci sam upoznala jednog decka koji mi je ponudio vezu koju sam odbila. Nakon toga smo se poceli malo vise druziti jer nam je drustvo isto, s tim da me drustvo nagovaralo da promjenim misljenje, da je on dobar decko, a ja sam se i dalje drzala svog misljenja. Rekla sam sto mi sve smeta (sto je on promjenio, ne mogu reci da nije). Ali jednostavno nije to to. Otvoreno sam mu rekla da ne zelim ispasti nekakva cura koja zavlaci, da ne zelim nista s njim. Problem je taj sto on meni uporno govori da se trudi oko mene, a npr. ako izadjemo navecer i posto on ide u istom smjeru kuci u kojem i ja, ne zeli me ni otpratiti, a zna da idem opasnim putem, da je kasno i da se bojim. Razocarava me to sto non stop ima potrebu da u drustvu ispadne muskarac, klosar, kako se on drsko ponasa, da se to obavezno vidi, kako on izlazi, pije. Kada smo nasamo malo se ljepse ponasa prema meni. Ali ne znam ni sama sto da odlucim tj. ima li smisla i moze li se uopce promjeniti nekoga? Dali da ga prekrizim ili sto da radim? Iako sam mu vec rekla sve na vrijeme, a on samo postavlja pitanja zasto, zasto ne mozes? On je student isto kao i ja, u drustvu smo samo on i ja dosli iz daleka, a ostatak zivi u tom gradu sa roditeljima, koji im rade. Uvrijedilo me to sto me pitao da mu posudim novac, a ja se jedna i za sebe snalazim. A toliko je neodgovoran da mi ne bih ni vratio, misli samo na sebe. Kako ja njega ne pitam kako je njemu, ima li on sta za jesti?! Mi uopce nismo tako prisni da dolazi do tih tema