Imam 20godina i u vezi sam nešto više od 3godine. Imam problem sa usamljenosti. Inače studentica sam i imam uži krug prijatelja, dečka s kojim mi je super…ali sa dečkom se vidim 2-3puta tjedno, preostale dane sam tužna, nemam koncentracije, neda mi se ni dići se iz kreveta. A tog dana kad se trebamo vidjeti postajem vesela djevojčica koja uživa u životu. To mi se događa u posljednjih 2mjeseca, popustila sam na fax užasno. I sve me to razočarava. Dečko je prije 2mjeseca došao živjeti u moj grad a prije toga smo imali vezu na daljinu (os-zg) viđanje vikendom. Ljeta živjeli zajedno po 3mjeseca. Prvih mjesec dana je živio 10minuta od mene te smo se vidjeli svaki dan, a sad 2mjesec 2-3tjedno kad i prespava kod mene jer su ga preselili na drugi kraj grada. Bojim se da ga neizgubim, volim ga neizmjerno a i on mene. Postajem i ljubomorna, želim ga samo za mene…pokušavam se nositi s tim jer prije takva nisam bila. Planiramo se zaručit ove godine a za 2-3 svatove. Imate li kakav savjet ili slično iskustvo da jednostavno počnem uživati u životu…