evo sjedim sad i placem ne znam ni sama zasto samo znam da nisam sretna snjim, ok znam da ga volim ali to volim te zar to nije samo neki pocetak neki temelj za vezu...zajedno smo 7 mjeseci i sve je bilo super dok ja nisam pocela gledati samo njegove mane...znam zasto to radim zato sto sam povrijedjena i zato sto se bojim mozete reci da sam kukavica i sta sve ne ali ne mogu se prepustiti toliko sam nezadovoljna vezom gotovo sve sto predlozim ne moze, vikend znaci dva slobodna jedina dana u tjednu i jesam li ja kriva sto ih zelim provesti s njim juce je nesto radio a danas htjela sam da idemo u prirodu ali mu se ne da...ok mozemo ostati i kuci pa skuhati zajedno rucak ali ni to i sad je otisao i ja sam tu sama sta jesam li razmazena jer ne moze po mom, ne razumijem...ja ga pokusavam iznenaditi nekim sitnicama a on je to prestao raditi vec odavno otkako se svadjamo znaci paznje ne kostaju puno...kosta li buket cvijeca puno...jel ovo sve do mene to jesu sve sitnice ali zbog svih sitnica koje se desavaju zadnja dva mjeseca se konstantno ja ljutim ali zar je moguce da je sve do mene...ne zelim ga izgubiti ali zelim paznju meni to treba vjerujem da svakoj djevojci treba...ne znam koliko zbunjujuce djelujem...previse sam depresivna samo mi treba neki savjet to je sve...hvala