Evo pitanjce za ženske poznavateljice psihe: ? radim u jednom poduzeću i samnom u timu je zanimljiv mladi kolega. Ajmo reći da smo nas dvoje najmlađi u toj ekipi.

Nedavno sam načula (nisam prisluškivala, nego sam bila u prolazu) da pričaju o meni, ohrabruju ga u vezi nekih stvari koje se tiču nas dvoje, a nevezano za posao, on je bio kao nešto ljut na mene, jer ne zna pravi način da mi pristupi, a kolege su ga tješili… Možda sam ja to sve krivo shvatila, jer nisam ostala prisluškivati, ali prenosim ono što sam čula.

Taj kolega inače nije sramežljiv, omiljen je među kolegicama, a samnom djeluje pomalo poremećeno – ne može normalno izgovoriti rečenicu i normalno me gledati u oči (bez nervoznog smijeha ili kao da je vidio duha). Čak sam mu pokušala prići na neki način, ali nije baš ispalo dobro (povratna reakcija je bila čudna, da ne kažem nikakva). Prvo sam sve pripisivala tome da sam mu antipatična, odbojna i nisam previše obraćala pozornost na njega, ali gotovo preko noći sam se počela pitati što taj čovjek zapravo osjeća prema meni… Sad, da li da to pripišem kolegicama koje nas uporno huškaju jedno na drugog (ako je poput mene, vjerojatno mu je neugodno zbog toga pa se zato trudi ljubazan) ili meni instinkt govori da iz nekog razloga obratim pozornost na njega?

Općenito ne vjerujem da muškarac neće prići ženi koja mu se sviđa, ali itekako vjerujem da će promijeniti ponašanje pred onom koja mu je odbojna. Kako da pristupim svemu? Odlučila bih sve ignorirati, ali me kopka znaju li ljudi oko mene više od mene, jer ipak – on je njihov ljubimac, a ja sam samo tamo neka mlada nadobudna kolegica…