evo ovako.Ubraku sam vec 5 god.i imamo dvoje slatke djecice.Na prvu loptu je i vise nego dobro;mladi smo zdravi,relativno dobro zivimo iako samo muz privredjuje(ima posao zbog kojeg izbiva do 2 mjeseca pa sam ja i "otac i majka"nasoj djeci)Jos uvijek ima one iste kemije koja nas je spojila bas zbog tog odvajanja ljubav nam je i dalje ziva,znamo se jako dobro provest i sa drustvom i bez njega,imamo puno toga zajednickog ali i velikih problema,naravno-Uvijek ima ali...Kad je ljut ne bira rijeci.prijeti mi udarcima,nikad se ne isprica,dere se na djecu kad ga imalo iznerviraju.Evo danas sam otisla do grada i njega sam s djecom ostavila doma.On me je u 3 sata sta me nije bilo,tri puta zvao i prijetio mi da kad cu doc ,je... mi mater i takve slicne stvarj,kad sam se konacno i vratila me je docekao tako bijesan da mi je rekao da mogu slobodno i otic i spremit kofere.Vec mi je muka da mi to djeca slusaju.I vec 3 sata ne pricamo ja sam u kuhinji ,on spava na kaucu ko da nista nije bilo.Ja sam uredno otplakala svoj plac i ocito nikome nista.Kad god me netko nazove on je ljubomoran(sta toliko pricate o cemu dijete ti place a tebe nije briga ).Naravno da sam ga vec puno puta pitala zasto to tako i cemu te bespotrebne ruzne rijeci na so on ima jasan odgovor;iznervirala si me.Ajme uzas.I onda je nekako to brzo prebacim preko ramena i krenem s njim pricat koda ce se stvari same rijesit-I onda je opet sve super izmedju nas,dok se ne naljuti.Jako naporno.Zanima me kako popravit situaciju i navest ga da me vise postuje,.O razvodu razmisljam u tom momentu ali mi se on cini tesko izvediv bas zbog mene same jer znam da nisam toliko borbena da podnesem taj presing.I sta da sa dvoje male djece dodjem mami i tati.....Preko kojih stvari nebi smjela prelazit kako da ga prestrasim da ce me izgubit a da ne radim te predstave da moram odlazit starcima ili da bas to napravim pa da onda sva rodbiona sazna da on i nije bas pristojan prema meni.Al mene je toga tako sram,smatram da je to nasa stvar. S nestrpljenjem ocekijem odgovor. Hvala!