Evo ovako,,prije nekog vremena upoznala sam preko jedne stranice za upoznavanje muškarca , 40 god, obrazovan, situiran,zgodan!!,,počeli smo se družiti kroz komunikaciju, shvatili da smo se našli na istoj valnoj duljini, komunikacije su preko maila, sms-a, razgovora preko moba,razgovaramo o svemu, imamo ista razmišljanja, želje, podsvjesno i strahove od budućnosti,,oboje imamo loša iskustva iz prošlosti,,ja imam propalu vezu iz koje imam dijete, on ima propali brak u kojem nije bilo djece,ne živimo u istom gradu,ali je obiteljski vezan za gradić blizu mojega grada,uglavnom, ja sam shvatila da s vremenom isčekujem njegove poruke, mailove,,jedva čekam čuti njegov glas,,uglavnom ja sam se zaljubila (kako je ovo lijepo za reći)...E sad, ono što mene muči,,s obzirom da se ne poznajemo dugo, a on je dosta ovih dana u svojim privatnim obavezama (sve znam-obitelj, skijanje koje je bilo u planu i prije mene) pa mi često i ne odgovori na poruke ili prođe neko vrijeme, a da ne dobijem poruku, a onda stigne poruka sa hrpom smajlića,,koliko mogu biti pristojno nenapadljiva u komunikaciji prema njemu, da on ne stekne dojam da mu stvaram pritisak,,sama sebi kažem, pa strpi se malo,,ali onad slijedeći trenutak mu pošaljem sms pa onda čekam da mi odgovori,,pa prođe dulje vrijeme prije nego dobijem odgovor, ili ga ne dobijem..kolika je granica do koje smijem razumno ići?teško je koristiti razum kad emocije nadjačaju, ali moram pokušati..kako?hvala unaprijed..