Evo ovako,,,ovo je nastavk moje priče od prije nekih 10tak dana. Riječ je bila o muškarcu kojeg sam upoznala preko neta, više od mjesec dana smo se dopisivali mailom,sms-om, razgovarali satima,,prvi dan našeg kontakta mi je poslao svoju sliku, tako da sam od početka znala s kime razgovaram. Nakon Nove god otišao je na skijanje, vratio se prije 4 dana, i ovaj vikend je bilo u planu da dođe u svoj rodni grad (blizu mojega grada) i da se napokon vidimo uživo. Još jučer sam dobivala hrpu sms-ova, i danas dobijem mail približno ovakvog sadržaja: .......nećemo se naći. Odustao sam. Mislim da si ti jedna divna osoba i da zaslužuješ puno bolje nego što sam ja. Ja još nisam spreman za vezu, obiteljski život i samo naša daljnja komunikacija bi te još više povrijedila. Ti si prekrasna osoba , karakterna , osjećajna a ja sam još uvjek oprezan, još sa ranama iz prošlosti i mislim da ti ne bi mogao pružiti ono što zavrijeđuješ , ono što oćekuješ i što trebaš. Žao mi je što se nismo prije upoznali dok nisam postao ovakav. Stvarno mi je bilo jako lijepo s tobom prićati , tipkati ali mislim da ti ja više ne mogu pružiti. Jako mi je žao što sam te toliko povrijedio, što sam ti dao nadu, što si se zaljubila. Vjerujem i želim da nađeš osobu koja te zavrijeđuje ali mislim da to nisam ja. Još jednom te molim da mi oprostiš." Morala sam citirati jer na osnovu maila sam imam drugo mišljenje. Da li je, po vama, u pitanju strah, ili nešto drugo?Hvala..