Evo drage moje nalazim se u tako čudnoj i zbunjujućoj situaciji i voljela bih čuti pokoji savjet i od vas.... Otišla sam studirati u drugi grad i već prvi tjedan tamo sam upoznala divnog dečka, odmah se osjetila neka privlačnost između nas. Nakon par mjeseci započeli smo vezu i odmah o svemu počeli otvoreno razgovarati. Od početka imamo osjećaj kao da se poznajemo već godinama. On mi je odmah rekao da želi da ova veza bude ozbiljna i da li pristajem na to. Naravno da sam pristala. S njim sam provela neke od najljepših trenutaka u svom životu, nismo mogli izdržati ni dana da se ne vidimo, upoznavao me s gradom i njegovim ljepotama. I tako nekoliko mjeseci....Nakon toga je slijedilo zahlađenje odnosa, otišli smo doma na tjedan dana i kada smo se vratili ja sam potaknula razgovor u kojem mi je priznao da nije spreman za ozbiljnu vezu i da je prije dolaska na faks prekinuo dužu vezu, te da je još uvijek zbunjen. Pitao me da li želim nastaviti naš odnos bez obaveza, ali ja nisam pristala na to. Nekoliko dana smo se izbjegavali i nismo se uopće čuli ni pozdravljali u prolazu. Ja sam užasno patila, a prema nekim pričama i njegovom ponašanju sam shvatila da i on pati. Slijedio je još jedan razgovor u kojem smo se dogovorili da ćemo ostati prijatelji i međusobno si pomagati koliko možemo. Nakon takvog jednog susreta spavali smo zajedno i naš odnos se popravlja, ali još uvijek nisam sigurna na čemu smo. Vidimo se nekoliko puta tjedno, prespavamo jedan kod drugoga, razgovaramo o problemima, ponekad jedemo zajedno, ali kada smo u društvu često postajemo samo obični poznanici ili prijatelji. Ponekad je tako nježan i pun razumijevanja za mene, a ponekad me povrijedi svojim postupcima. Često me ispituje imam li koga i ponekad ima ljubomorne ispade, iz kojih mogu zaključiti da mu je još uvijek stalo. Zamolila sam ga da mi kaže ako u njegovom životu postoji druga osoba jer ne želim buditi lažnu nadu. On je rekao da ne postoji, ali da se boji da me ne povrijedi jer njegov cilj je iživjeti se dok je još mlad. Što god to značilo. Znam da ću iz svega ovoga izaći samo povrijeđana, ali ponekad mi je lakše održavati ovakav odnos, ma koliko teško bilo, nego priznati samoj sebi da ću ga zauvijek izgubiti. Što da radim?