e moje..na znam dal se sjećate ali nedavno sam sam vam ovdje napisala jedan svoj problem..na faksu sam upoznala kolegu s kojim se svakodnevno čujem i to po par sati...pa da vam kažem sljedeće..naime,pokušala sam to sve zaustaviti..ali..nisam mogla,to se sve nastavilo i mi smo se skroz upoznali,pričali/pričamo o svemu,nešta me vuče njemu..priznao mi je da je zaljubljen u mene,volio bi sa mnom biti..zna da sam u vezi..upoznao je i on mene...kaže kao da ovakvu poput mene još nije upoznao..ja ne znam šta se meni događa..stalno sam počela razmišljati o njemu jedva čekam da mi se javi,da ga vidim na faksu(pošto idemo na isti smjer)..razmišljam o njemu,,sad u čet idemo van kao ekipa ponovno..dogovorili smo se da ćemo izaći malo prošetati tokom te večeri pa ću vidjeti šta i kako osjećam za njega..bojim se da sam se počela zaljubljivati u njega..om je totalna suprotnost mom dečku..ne mogu reći da se znamo super ali ovo što smo se uspjeli upoznati stvarno vidim da je dečko kakvog sam uvijek željela..kažem-suprotnost mom dečku..jedinac je,nije vezan toliko za nikoga,studira,uživa,zna i voli kuhati,čisti po kući,nema staromodna mišljenja (kao moj dečko koji očekuje od mene ono kako su se žene ponašale prije 50 god)...spontan je..voli iznenaditi curu s nečim (u što sam se uvjerila),nije kao ovaj moj..velika obitelj,radi za sve,uvijek u minusu ,nema nikad vrmena za ništa..opterećen je obitelji,a svi u nekim brakovima ili vezama a on radi za sve njih sve..ne znam..ovaj dečko mi je..ne znam kako da opišem to..gledam po ponašanju i razmišljanju puno bolji od mog dečka...vidit ću to u čet kako ću se osjećati kraj njega pa da skužim napokon svoje osjećaje...ne znam zbilja..jel neka bila u takvoj situaciji ikad?